Prilog uz dnevni red zajedničke sjednice  Odbora za podizanje spomen obilježja i njegovih Povjerenstava točka 2. dana 6.12.2005. godine (sala za vjenčanje BBŽ).

 

 

1. U V O D N O     O B R A Z L O Ž E N J E

 

Suočeni s nizom problema oko dovoza i pokopa posmrtnih ostataka pobijenih prešućivanih Hrvatskih žrtava 1945. g. iz Zagreba u Bjelovar, morali smo potražiti hitno riješenje.

Naime kao što je Odboru poznato krenulo se je u proljeće s izradom projektne dokumentacije za izgradnju zajedničke grobnice posmrtnih ostataka izvađenih 1992. godine iz šuma  Lug i Trnovka,  i za podizanje spomenika uz grobnicu.

Nakon što je projektna dokumentacija bila gotova nije se moglo krenuti s radovima  budući smo prethodno bili obaviješteni kako za ovakove objekte nisu potrebne nikakve dozvole, a na koncu se ispostavilo da to tako nije i da je potrebna ne samo lokacijska već i građevinska dozvola.

Pokušali smo na nekoliko sastanaka čak i na razini župana to riješiti odnosno ublažiti tako da bi  za samu grobnicu bez spomenika našli izvođača koji bi to izveo dok bi procedura oko dobivanja lokacijske i građevinske dozvole bila u tijeku, no to se nije ostvarilo.

Preostao je veliki posao na Povjerenstvu čiji je predsjednik uložio puno napora i truda oko prikupljanja dokumentacije i slanja zahtijeva, molbi i slično na niz adresa. U tome je imao svesrdnu pomoć dopredsjednika odbora i čelništva BBŽ.

Tako je mogao biti raspisan pozivni natječaj u prvoj polovici mjeseca studenog  a pristigle 3 ponude su razmatrane 15. studenoga 2005. godine.  Izabrani ponuditelj Česma usluge d.o.o. Bjelovar, započeo je s radovima  23.11.2005. g. i  u skladu s potpisanim ugovorom predviđa završiti posao izgradnje grobnice do polovice mjeseca prosinca 2005.g. 

 

Budući smo u nepovoljnim zimskim vremenskim uvjetima a pogotovo zbog spoznaje kako se radi o pokopu 293 pokojnika, normalno bi bilo da sprovodu bude nazočno više živih od broja pokojnika. Naime 22. listopada 2005.g. bio je pokop u zajedničku grobnicu  1.163 posmrtna ostatka Hrvatskih žrtava izvađenih iz grobnih jama u Macelju. Tada je bilo nazočno oko 3.000 ljudi odnosno omjera 1 : 3. Ako polazimo od toga omjera onda bi u Bjelovaru na skoro tristo pokojnika, puta tri, trebalo biti blizu 1.ooo ljudi na sprovodu. Za to organizirati potreban je veliki organizacioni napor koji iziskuje puno vremena. Ukratko čak da su i vremenske prilike povoljne nemoguće je takav dostojanstven ispračaj osigurati. Nije nam preostalo drugo negoli tražiti riješenje privremenog počivališa pokojnika do konačnog završetka grobnice i spomenika u Lugu a to je početak lipnja 2006. godine.  To privremeno počivalište pronašli smo sporazumom s dekanom i župnikom župne crkve Sv Terezije Avilske gospodinom Josipom Stipančevićem koji je dozvolio privremeno počivalište za pokojnike u kapeli – crkvi Sv. Andrije na istoimenom groblju u Bjelovaru s tim da dovoz i odgovarajući doček bude upriličen 19. prosinca 2005. godine.

 

 

 

2. OBVEZE I ČINIDBE KOJE SU POTREBNE RADI USTROJA OKO DOČEKA POSMRTNIH OSTATAKA NA GROBLJU SV. ANDRIJE I NJIHOVOG PRIVREMENOG SMJEŠTAJA U ISTOIMENU KAPELU

 

·        PRIPREMNE RADNJE

Da bi doček bio dostojan žrtava potrebno je osigurati nazočnost njihove rodbine ratnih prijatelja i svih onih koji poštuju te prešućivane Hrvatske žrtve. U tu svrhu mislimo kako bi posebno bilo dobro uključiti udrugu ratnih veterana «Hrvatski domobran» i crkvu te naš cjelokupan Odbor. Osim toga, neophodno je najaviti taj doček i prijenos na privremeno počivalište preko elektronskih obavjesti ( TV, radio) i dnevnih tiskovina te Bjelovarca dan, dva prije samog događaja.

«Hrvatski domobran» bi preko svojih podružnica i članova na terenu imao posebnu ulogu u obavještavanju rodbine žrtava i prijatelja o samom dočeku, dok bi crkva za vrijeme Svetih misa već tjedan dana prije obavještavala o samom događaju vjernike i pozivala ih na sudjelovanje. Na koncu, svoju posebnu ulogu imaju pozivnice i plakati. Pozivnice bi se poslale na adrese prema postojećem popisu, a jedan dio bi se dao na raspolaganje «Hrvatskom domobranu», dok bi se plakati postavili po cijelom području BBŽ i eventualno susjednim županijama. Pozivnice i plakate učiniti u vlastitoj režiji.

 

·       USTROJ DOČEKA I PRIVREMENOG SMJEŠTAJA POSMRTNIH OSTATAKA U KAPELI SV. ANDRIJE 

Posmrtni ostatci položeni su u sanduke dimenzija: duljina 70 cm; širina 35 cm; visina 25 cm. Oni moraju biti prenijeti iz vozila u samu kapelu prije svečanog obreda, jer je za to potrebno dosta vremena. Za prijenos jednog sanduka potrebno je dvoje ljudi, te jedna minuta vremena, što znači za 91 sanduk toliko minuta. Stoga je u organizaciju i posao neophodno uključiti i «Komunalac» Bjelovar s njegovim stručnim ljudstvom.

 

Nakon polaganja sanduka nazočni će mimohodom odavati počast pokojnicima , a u kapeli će :

-         ispred sanduka u sredini biti čovjek s križem u ruci;

-         s lijeve i desne strane biti će vojnik HV s puškom u stavu POZOR;

-        iza ili ispred sanduka s posmrtnim ostatcima će dvoje pripadnika udruge «Hrvatski domobran» stajati s državnim zastavama a u sredini bi bio jedan pripadnik sa zastavom udruge Hrvatskih političkih zatvorenika;

-         dok će ispred ulaza u kapelu s lijeve i desne strane po dužini, postrojeno biti 4 ili 5 pripadnika HV.

Potom slijedi prigodni obred ispred kapelice, a nazočnima se obraća dopredsjednik Odbora Zdravko Ivković s osvrtom na sva zbivanja koja se odnose na žrtve. Zatim počinje vjerski obred kojega bi predvodio vojni svećenik iz Zagreba, vjerojatno g. mons. Joško Šantić. Nakon toga se iz groblja odlazi na sv. Misu zadušnicu u župnu crkvu sv. Terezije Avilske u Bjelovaru.

- Prethodno će trebati predvidjeti mjesto u kapeli gdje bi se položili sanduci, procijeniti  da li osigurati trubača, način odvijanja prometa uz pomoć policije, da li i koliko cvijeća i svijeća (ili samo vijenac Odbora), parkiranje automobila prisutnih sudionika, i slično.

 

-   Utvrditi koga pozvati iz Zagreba: pukovnik Grujić i suradnici, čelništvo središnjica udruga «Hrvatski domobran», političkih zatvorenika i «časničkog kluba 242» koji su nam pomagali, dok za sada državne čelnike ne bi zvali.

 

Bjelovar, 1.12.2005. g.                                               Zdravko Ivković / Milan P. Arvay